Osnovna škola Antun Gustav Matoš Tovarnik

Tema: Isusova muka, smrt i uskrsnuće

Nastavna jedinica: Isusovih sedam riječi s križa

Pozdrav i poštovanje učenicima sedmog razreda!

Aktivnosti i zadatci:

1. Hvala svima koji su se do sada javili u Yammer i potvrdili svoje zadaće. I ovim putem zovem i one učenike koji još nisu aktivni u ovoj virtualnoj učionici da se priključe. Ovo je poruka s prošlog sata, ali vrijedi opet jer se neki učenici nisu javili niti jednom objavom.

2. Pročitajte Uvodno razmišljanje o posljednjim riječima koje Isus izgovora prije svoje smrti.

3. Pročitajte tekst Isusove posljednje riječi s križa.

4. Pogledajte video kako nacrtati Isusa na križu na ovoj poveznici https://vjeronaucni-portal.com/kako-nacrtati-isusa-na-krizu-2/

5. Nacrtajte, gledajući video takav (sličan) crtež u svoju bilježnicu.

6. Ispod crteža, krasopisom, napišite Isusove posljednje riječi s križa.

VAŽNO!!! Zadaće šaljite isključivo meni osobno na privatnu adresu, „PRIVATE MESAGE“ Vjeroučitelj se tek snalazi na ovim društvenim mrežama. Znači, ne kao komentar na objavu, nego izravno meni jer tada samo ja vidim vašu zadaću i nitko drugi. Oprostite što lutam sa obavijestima. I mene drugi usmjeravaju kako je ispravno. ZADAĆE U TJEDNU U KOJEM JE NASTAVA TREBA POSLATI DO KRAJA TJEDNA U PETAK (do 20 h). Vjeroučitelj će nakon toga u e dnevnik upisati bilješke za taj tjedan.

Svako Vam dobro. Božji blagoslov na vas zaziva vjeroučitelj đakon Ivan.

U prilogu dostavljam materijale za dodatni rad.

Uvodno razmišljanje!

Zastanimo pred neshvatljivom tajnom Božje ljubavi. Čujmo i razmislimo što nam Raspeti govori. Prisjetimo se još jednom njegovih posljednjih riječi, koje je izgovorio sa svoje uzvišene propovjedaonice, krvavoga križa. Posljednje se riječi umirućega pamte, prepričavaju i kao oporuka obvezuju.

Stojimo, dakle, pred tajnom Isusove muke i smrti. Ništa ne možemo shvatiti ako vjerom ne prihvatimo, da je njegova muka i smrt svjedočanstvo i mjera njegove Božanske ljubavi. Ljubio nas je do kraja, do smrti, smrti na križu. „Nema veće ljubavi, nego kad netko dade život svoj za prijatelje svoje“ (Iv 15,13).

Nasuprot otajstvu ljubavi druga je tajna ljudskoga grijeha. Grijeh mora biti nešto strašno kad su tako strašne posljedice, koje su se svom silinom i strahotom sručile na Isusa. „Za naše grijehe on je proboden, za opačine naše satrt“; „Gospodin je svalio na nj bezakonja nas sviju“; „On grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince“ (Iz 52,5-6.12).

Ljubav nadilazi zloću. Raspeti Isus sa svoje uzvišene i krvave katedre upućuje svima nama svoju oporuku, svoje posljednje upute, daje svoj testament. Poslušajmo:

1. Najprije ono što nas uči naš Učitelj s križa jest ljubav i prema neprijateljima. Cijeli je svijet bio pod grijehom, u neprijateljstvu s Bogom, a on, dok još bijasmo grješni, za nas umrije. Nitko nikada nije toliko trpio kao Isus, Sin Božji, i u najvećim mukama njegovi mučitelji i svjetina mu se rugaju. A on? On izdišući za njih moli: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Do tada nečuveno i neviđeno. Od tada đakon Stjepan i toliki mučenici, sveci i Kristovi vjernici, na čuđenje svijeta, opraštaju i mole za svoje mučitelje. Jedan visoki vojni časnik smrtno ranjen umire i medicinskoj sestri daje novac da dadne odslužiti jednu svetu misu za pokoj njegove duše, a drugu nakanu za njegova ubojicu.

2. Desni razbojnik javno priznaje Isusovu nevinost i svoju grješnost pa moli Isusa: „Sjeti me se, kada dođeš u kraljevstvo svoje“. Brzo je dobio odgovor: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). Isus nam poručuje da je on milosrđe i praštanje za sve koji raskajano priznaju svoje grijehe i mole oproštenje da skrušeno mole. Tu nadu pohranio je i u naša srca. S tom nadom Crkva moli: „Grješnicu si opravdao, raj zločincu obećao, pa i meni nadu dao.“

3. Treća poruka i dar umirućega s Križa upućena je ljubljenom učeniku i voljenoj majci: „Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti majke!“ (Iv 19,26). Ivan je pod križem bio predstavnik ljudskoga roda, pa je preko njega Isus svima nama dao Mariju za duhovnu Majku. U času umiranja jedino je još imao nju, najljepšu, najsvetiju i najdražu među stvorenjima, svoju Majku, i nju nam daje da bude naša majka. Nikada svojim umom ne ćemo moći dokučiti veličinu dara i ne možemo se dostatno nazahvaljivati za taj dar. Znakovito je da nam je darovana u času Isusova umiranja. Molimo je ponizno i smjerno, puni svetog ufanja, za naš smrtni čas, danas na Isusov i naš Veliki petak, da u njezinu naručju prijeđemo s ovoga svijeta na bolji. „Moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše“. I kada danas poljubimo znak Krista raspetoga, i kad se s njime sjedinimo u Svetoj pričesti, zahvalimo Isusu za taj neizmjerni dar i recimo mu: „Hvala Ti, što si nam dao Mariju za našu majku!“ Svjesni da nam je Marija doista majka, za nas je obveza truditi se da budemo njezina prava djeca.

4. Isus na križu osjeća strašnu muku i napuštenost, zato s pouzdanjem moli: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ (Mk 15,34). Kad i nas snađu teški časovi muke i tjeskobe, vapimo i molimo Gospodina koji nam je uvijek blizu. Danas posebno molimo za one koji su doista od ljudi napušteni.

5. U strašnim mukama Isus iscrpljen, izmrcvaren, iznemogao vapi s križa: „Žedan sam“ (Iv 19,28.) Raspeti je doista trpio fizičku žeđ poslije zlostavljanja, mučnoga križnog puta, poslije tolikoga gubitka krvi. Povrh te fizičke žeđi, Ivan želi istaknuti onu duhovnu žeđ, koja se odnosi na spasenje naših duša. A tjelesnu žeđ Isusovu utažit ćemo kad žednomu bratu pružimo čašu hladne vode i pomognemo ga u potrebi.

6. Prije nego će predati Duh svoj, Isus govori „Dovršeno je“ (Iv 19,30). Dovršio je sve što mu je Otac povjerio da učini. Došao je izvršiti volju Očevu, i sada na kraju kaže: „Dovršeno je. Oče, sve sam izvršio.“ Jednom će doći kraj momu i tvomu životnom putovanju, kada ćemo reći: gotovo je, svršeno je. A hoću li i tada spokojno moći reći: Dovršio sam, izvršio sam, Bože, volju tvoju ili bar trudio sam se u životu vršiti, Bože, volju tvoju?

7. Kad je Isus izvršio sve što je bila volja Očeva, glasno je zavapio: „Oče, u ruke tvoje predajem Duh svoj“ (Lk 23,46). I sada nakon muke, trpljenja, križa i smrti ulazi u slavu koju je imao kod Oca od početka. Ovaj uzdah Gospodinov mi svećenici, redovnici i redovnice ponavljamo svaki dan u časoslovu kod povečerja: „In manus tuas… U ruke tvoje, Gospodine,..“ Ponavljajmo svi ovaj vapaj Isusov svake večeri da ga zaslužimo svim srcem izreći u predvečerje svoga života.

Nakon molitvenoga dijela koji sada slijedi bit će potresno otkrivanje i ljubljenje križa, a zatim i stvarno sjedinjenje po Svetoj pričesti s raspetim i uskrslim Kristom, koji je zalog naše vječne slave.

Jedan je umjetnik naslikao Kristov križ i uza nj tri anđela. Jedan anđeo neutješno plače, drugi u ruci drži jedan čavao, želi se uvjeriti u stvarnost događaja, a treći se predano moli. Ako ikada, večeras za svakoga od nas vrijedi isti program: plakati, vjerovati i moliti.

Kad pristupimo poljubiti križ, neka nam srce proplače zbog grijeha kojima smo Isusa tako iznakazili i priredili mu muku i smrt na križu.

Kad rukama obujmimo križ, da ga poljubimo, čvrsto vjerujmo da je to stvarnost koja nadilazi naše shvaćanje.

A poput trećega anđela koji ponizno moli, recimo Isusu svoju molitvu: Isuse, spasi nas! Isuse, spasi nas! Amen.

(Iz homilije gen. Vikara Srećka Majića)

📷

Sedam Isusovih riječi s križa

1. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

2. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!

3. Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!

4. Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!

5. Žedan sam!

6. Dovršeno je!

7. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!